Tjedan video spotova - uživancija sam tak!


Smijem li vrištati od sreće? Naravno da da! To i radim sada!
U zadnjih tjedan dana izašla su 2 nova video spota od meni dragih izvođaća.



1. Johnny Flynn – Kentucky Pill (singl koji najavljuje novi album kojeg nestrpljivo očekujem) 
                  - video pogledajte ovdje - NME me odlučio zezati i ne playati embeded video na mom blogu :(( (u prijevodu - sad, sad Meri)


2. Will And The People – Mr. Sketchy (cooky ekipa koja sada već po navici radi cooky stvari)
 
Slušajte, gledajte, uživajte kao i ja! 

Ajmo svi u "Svi mi koji volimo INDIE"


Neki od nas imaju fejs. Neki ga preziru do bola. Ja ga obožavam. Ok, možda sam otišla predaleko, ali činjenica je da mi je koristan.
Bez brige, neću ovo pretvoriti u još jedan hvalospjev fejsa. Samo sam htjela sa vama podijeliti jednu grupu koju sam nedavno otkrila i koja mi se ušuljala na top listu stvari koje redovito i svakodnevno provjeravam.


Grupica koja okuplja sve zaljubljenike u indie glazbu iz regije. Shareaju se linkovi, otkriva se nova glazba…
Ma divna ideja!

Sve šta imam za reći je kudos to Aleksandar Popović (osnivač grupe) i svima koji redovito postaju stvari na wall.
Ako volite indie, imate fejs, učlanite se, započnite neki discussion, postajte slikice, uživajte i tko zna…možda se jednoga dana svi nađemo na nekom ogromnom INDIEfestu!

Pjesma dana (26/04/10)


Natječaj za pjesmu dana u mojoj glavi je napokon završen.
Finalisti su bili:
4.    ?
Uvjerljivu pobjedu je odnio jedan, (s moje strane) lagano zaboravljen bend, čija pjesma me probudila jutros i zasjenila sve druge koje su pokušale uzurpirati airplay time u glavi.
Znaci…pjesma dana je:


HEART – BARRACUDA!!

Postolar Tripper - jedan mišung na zadarski molim!



Nedjelja;  obitelj na okupu; ručak nakon dugo vremena na stolu točno u 13:00, a sve to zahvaljujući brzim i sposobnim konobarima najdražeg mi restorana. Pomno promatram pladanj ispred sebe i gledam s koje strane mi je najbolje napasti...ahhh taj miris koji potiče slinu da curi ...i dok ja tako vrebam svoj plijen, kroz glavu mi prolete, kao svojevrsna molitva prije šopanja, sada već legendarni stihovi: "Koga, čega - janjetine. Komu, čemu - meni. S kim, s čim - s kapulicom mladom, meni, meni". Konzumacija janjetine nakon što sam prvi put čula ove produhovljene stihove nikad više nije bila ista.

Ekipa koja stoji iza ovog napjeva, su jedni, jedini Postolar Tripper. Veseljaci kakve se može naći samo u  Zadru i okolici. Originalno su bili dvojac koji je s vremenom uspješno skupio oko sebe ekipicu muzičara te tako krenuli u bitku za osvajanjem glazbene estrade Lijepe Naše.

Pa da se malo pobliže upoznamo s Postolarima. Kao što rekoh, originalno dvojac (Darko P. i Davor V.), koji je svojim kreativnim skečevima uveseljavao slušatelje zadarskih radio valova. Široke mase su pridobili svojom, sada već legendarnom, skladbom "Tužna priča o selu" čije sam stihove već gore navela. Nakon  toga su uslijedile uspješnice poput "Balada o Viliju i Vesni" (vjerujem da nijednoj Vesni nije bilo lako živjeti kada je ta pjesmica bila aktualna), "Čuvaj se sinjske ruke" koja je našla svoje mjesto i na nezaobilaznom soundtracku filma Bore Leea. Onda je uslijedio album s par obrada Novo-valnih skladbi poput "Sretno dijete", "Obična ljubavna pjesma", "Ena", "Fa-fa", itd. Neću reći da su te njihove verzije bolje ili lošije od originala, ali posao je fakat super odrađen. U svakom slučaju, dali su im poseban štih, koji me često zna odvući u smjeru Seeeda, Petera Foxa (neki bi rekli same shit, ali I beg to differ!) i sličnih.  

Danas nas Postolari uveseljavaju sa svojim zadnjim albumom "Popravni" i skladbama poput "Na rubu ponora"," Brate brate gospođo" - za koje bi se usudila reći da su savršen prikaz socijalnog i društvenog stanje države. Ima tu još par veselica poput "Čudo", pa opet malo gastronomske spike "Gradelada", itd.      

Što se tiče stilskog izričaja usudila bi se reći da su stvorili skroz jedan novi, sebi svojstven pastirski hip-hop, pomiješan sa ska i reggae melosom, posvojivši usto i ruralni dijalekt, specifičan za zadarsko područje, za svoj način izražavanja. Čak se na momente mogu prepoznati elementi funka. Sve to na kraju ispada jedan zdravi mišung.tj. prava glazba, onako, za dušu, u kojoj mnogi mogu uživati.       

No da rezimiram.
Postolari nam nude lepezu zaista veselih i zaraznih ritmova. Za mene su to idealne "budnice", savršene za  ovo doba godine, kada se proljeće lagano budi u svima nama (hehe). Vedrinom, pozitivnom energijom i potencijalom skakutavosti služe kao savršena priprema za nove, nadolazeće, ljetne avanture.
Moja ocjena 5+.