Idemo na Špancir?



E pa dragi moji,

Evo ljeto nam se lagano bliži kraju, veseli dani ludovanja, kupanja i izležavanja na suncu su još malo pa iza nas, tako da nam ne preostaje ništa drugo nego čvrsto zakoračiti u nove avanture i zaključiti ovo ljeto najbolje što znamo.
E sada, da nama ljeto završi u što boljem tonu pobrinuo se jedan mali barokni gradić na sjeveru Hrvatske, koji svojom bogatom kulturnom poviješću i neiscrpni izvor dobre zabave svake godine usrećuje brojne posjetitelje punih 10 dana. Vjerojatno ste do sad pogodili da se radi o Varaždinu i 12. po redu Špancirfestu. Stoga svi put Varaždina ovih dana.

U svakom slučaju da sad ne dužim previše, biti će svega i svačega…za sve uzraste, za sve skupine i podskupine, samo se treba konzultirati sa rasporedom, složit si ekipu i udri brigu na veselje.

Moje tople preporuke su:

20.08. - petak
Kiril i ekipa – Stari grad
Zack Dust – Bakočeva
21.08. - subota
Overflow, Zadruga, Hladno pivo – Stari grad
Zack Dust – Bakočeva (ako ste ga dan prije propustili…)
22.08. – nedjelja
Jura Stublić i film - Stančić
23.08. – ponedjeljak
Ništa L
24.08. – utorak
Pips, chips & videoclips, Letu štuke – Stari grad
25.08. – srijeda
Vlada Divljan – Stari grad
26.08. – četvrtak
Apparatschik - Stančić
27.08. – petak
Stillnes, Elemental, Dubioza kolektiv – Stari grad
Aerodrom - Stančić
28.08. – subota
Diskurz, Let 3, One Piece Puzzle – Stari grad
Queen real tribute - Stančić
29.08. – nedjelja – ŠEČER NA KRAJU!!!!
Kom3dija – Franjevački trg
BAJAGA – Stari grad

Eto, to je moj neki orijentir. Naravno budem trčkarala amo tamo i istraživala ostatak ponude i iskreno…jedva čeka.

Stoga dragi moji, vidimo se u Varaždinu!!!!  


Share |

Posted in , , , , , , , , , , , , ,

0 comments

Pjesma dana..khmm..navodno ljetnog


Tmuran dan, idealan za razmisljanje o stvarimo koje su bile, mogle biti....
I zato mi ovi decki bas idealno sjedaju - a pogotovo ova pjesma!

Pieces by Scroll
These are the pieces of
Pieces of me forgetting you
I made them live without
The parts that still belong to you
Still belong to you
These are the poor lost souls
The holes of yesterdays needs
And we're just made to belong
And we were born to repeat
We are the living proof of black and white
We are the Sunday news of better times
And all the desperate songs,
They will make you cry

And you'll try to disguise...

The truth
Yes the truth, it seems so fine
But give me lies
Your lies are mine
I wanna see a different real
If you can feel, then I can heal
And all the days that came across
Cannot replace the days I've lost
And all the seamless ups and downs

They only make me wear your crown of pretty pieces
Crown of pretty pieces

These were the pieces of, pieces of me forgiving you
I made them die in love...


Share |

Posted in , , ,

0 comments

Mood music za meteropate


Ne znam kako i zašto, ali zadnjih par dana sam totalno zaglibila u bluse/soul/jazz vode prošarane ranim rockom – '60tih i '70tih. Na playlisti su mi se naredali velikani poput Ray Charlesa, B.B. King, L. Amstrong, Marvin Gaya, Dusty Springfield, Roy Orbison, Dire Straits, Joe Cockera, Chris Rea, itd. I tako genijalno sve to paše uz ovo čudno vrijeme koje nas prati zadnjih par dana.

Hmmm… mislim da je opet došlo vrijeme da nabacim jedan movie session koji će uključivati „The Bluse Brothers“ i „The Boat That Rocked“, i ako se sjetim još koji takav film.

A ja vas sada ostavljam s ovim klasikom! Enjoy!


Share |

Posted in , , , , , , , ,

0 comments

Ooo, ljeto nam se vratilo!!!



Ajme ljudi moji, pa ja već cijelu vječnost nisam ni slova napisala…užas!
To hitno treba popraviti.
Dobro, moram priznati da fakat nisam ni stigla ništa pisati jer grad, a i regija, u ovo doba godine, ima stvarno što i za ponuditi. Predlažem da napravim mali rezime svih (meni) bitnih događanja unazad, hmmm, cca. 2 mjeseca. 

Pa da krenem…

Prvo.
Hrvatska je izabrala zvijezdu…mada po meni opet krivu. Ali kaj ćeš, do sad smo uvijek birali krive, pa zašto onda prekinuti dobru staru tradiciju. No možda je tako i bolje…oni pravi moralni pobjednici naći će svoj put do zvijezda.
Inače, ovo je trenutak istine dragi moji. Ja sam totalni junky o HTZ showu i njegovim inačicama u svijetu. Super su mi, i ja si jednostavno ne mogu pomoći kad je to u pitanju. Znam da bi netko mogao reći da je ovo totalno 'lame', ali ljudi moji nije.
Ovo je genijalna prilika za otkriti nove izvođače. Da nije tih showova nikad ne bi saznala za Davida Cooka, Mookiea Morrisa, Leonu Lewis, Ollya Mursa, Danyla Johnsona, Jamiea Archera, John & Edwarda il'ti ga Jedwarda, Shauna Smitha, Shaheena Jafargholia, nezaobilaznu Susan Boyle, itd.
Naravno ne smijemo zanemariti i naše talente i zvjezdice. Među prvima za koju bi se usudila reći da je uspjela ostvariti kvalitetnu karijeru je Natalie Dizdar, kojoj skidam kapu jer je u jednom trenutku bila jedna od zadnjih nada urbane glazbe i kvalitetnog ženskog vokala na našoj 'zastarjeloj' glazbenoj scenici. Tu se isto treba i zahvaliti obitelj Dedić koja je prepoznala njen talent i opskrbila ju s par kvalitetnih pjesama. Nakon tog Super Talent nešto-nešto showa zaredalo je par vrlo loših verzija istog, sve dok nas prošle godine RTL TV nije počastio s "Hrvatska Traži Zvijezdu" i vrlo kvalitetnom produkcijom, vrlo dobrim žirijem koji je izabrao kvalitetne kandidate. Tako su u prošloj sezone u HTZu moji favoriti definitivno bili Zoran Mišić (ajme glasa u tog čovjeka) i Carla Belavari (mada po meni ona ne bi smjela pjevati visoke tonove…onda se samo počne derati), dok me ove sezone najviše oduševio Vilibald-Legolas Kovač (sva sam se naježila kada je izvodio Purple Rain), Jurica Gorša i Dino Antonić koji je na opću žalost ispao već u drugom live show (no vjerujem da ćemo za Dinu još čuti). L
I evo sad još jedno javno priznanje… da bila sam na koncertu HTZ-a koji je sad održao na Jarunu među svom onom dječurlijom, i zaključak je da ima nade za rock sve dok ima likova poput Zokija i Vilija… i definitivno ih je još ljepše slušati u živo neg' ovak prek TV. Živjeli rokeri!

Drugo.
Ooo, ljeto nam se vratilo, ooo, ljeto nam se vratilo, ooo, ljeto nam se vratilo u grad… davnih dana su otpjevali Animatori, a mi smo krajem 6. Mjeseca veselo skakućući prema otoku Mladih na Jarunu pjevali: ooo, IN nam se vratio, ooo, IN nam se vratio, ooo, IN nam se vratio u grad…i to po 5 put. Weee! I nek' bude još tako 100 puta. Moram priznati da mi ove godine line-up nije bio tako napet kao prošle, ali je opet bilo slatko i nezaboravno. Tri dana s guštom sam gacala po blatu, uživala u svim blagodatima festivala. U biti, ove godine su me oduševile domaće snage više nego strane. Naravno, najbolji  mi je bio (moram ih opet malo hvaliti i promovirati) Scroll. Dečki su opet napravili super štimung i s užitkom sam odslušala njihov koncert. Moram primijetiti da se novi basist čist fino uklopio. Ne mogu vjerovati da je prošlo već godinu dana od kad sam ih prvi put čula i vidjela…i to baš na IN-u. Živio IN! Nadam se da će i slijedeće godine isto tako imati priliku zasvirati na 6. izdanju spomenutog festivala, a međuvremenu i izdati neke nove materijale. Držim fige dečkima.
Što se ostalih izvođača tiče nekak' mi je najviše za oko,  i uho, zapela  Bo – beogradska kantautorica i žena koja je skoro ušla u povijest kao osoba koja je akustičnom gitarom zapalila Marshall-a. Samo ću jedno reći a to da je žena legenda. Totalno su me oduševili njeni lagano nebulozni tekstovi s dubokom i jasnom porukom.
One Piece Puzzle me opet oduševio svojim pjesmama i energičnim nastupom. A i styling im nije bio nimalo loš. J  Popeye su me ostavili bez teksta…full dobar odabir za nulti dan…zakon ekipa. Još ću izdvojiti Morcheebu i … kao izvođače na kojima sam baš uživala.
Billy me malo razočarao…možda sam od njega i više očekivala, ali mora mu se skinuti kapa jer je ipak on hodajuća legenda. Previše mi je rutinski odradio taj koncert i jednostavno nisam imala onaj…hmmm…'paff, totally stunned’  osjećaj. Ali mora mu se priznati da fakat dobro izgleda za svoje godine.
Žao mi je jedino kaj nisam na kraju stigla na koncert dečki iz S3tins-a, koje hvatam već jako dugo, ali ću ih uhvatiti kad-tad. Zaključak je kako je IN super mjesto za mlade i poletne bandove s naše 'estrade' da se predstave domaćoj publici, a i ponekom strancu koji je 'zalutao' na ovaj festival.
Nadam se da ćemo do godine imati priliku vidjeti i Luftovce na nekom od stageva… a i Voodoo Lizardsima ne bi bilo na odmet da iskoriste IN za predstavljanje domaćoj publici.   
Što se tiče samog festivala, imam samo riječi hvale. Super organizirano, odlična ponuda hrane i pića, a i dovoljne količine blata. Jedva čekam sljedeću godinu.          

Treće.
Park In Zagreb…odlična uvertira u (za) ljeto u Zagrebu. Zanimljive radionice, odlični koncerti, super ekipa…i još samo da je srediti ventilaciju u Purgeraju ocjena bi bila 5…ovako…hmm… jedna minus četvorka. Ona silna vrućina u klubu je bila velika negativna stavka cijelog eventa. Znam da sam se na Postolar Tripperima osjećala kao riba na suhom. Svako malo sam trčala van udahnuti svježeg zraka i onda se vraćala u klub gdje je atmosfera bila…hmmm… mislim da bi najslikovitiji opis bio '9 circles of hell'. Nadam se da će do godine srediti tu ventilaciju…ili održati koncerte na otvorenom. 

I na kraju da još iskoristim ovu priliku i s vama podijelim par bandova u kojima ću definitivno uživati ovo ljeto. Tako će se na mojoj playlisti naći Kinoklub, Postolar Tripper, Luft, The Kooks, One Night Only, Johnny Flynn, Paulo Nutini (drugi album), Mcflyevci …. 




Share |

Posted in , , , , , , , , , , ,

0 comments

I nakon 30 godina, sve je isto, samo njega nema!


Dragi moji!

Na današnji dan 1980. dragi nam drug Josip Broz Tito prešao je na drugi svijet.
Ostavio svoj narod u patnji i strahu za budućnost, i budućnost nam i nije baš bila neka.ali o budućnosti, sadašnjosti i prošlosti ćemo neki drugi put, na nekom političkom skupu.

Sada ćemo samo brzinski roći kroz muzičku baštinu Yugoslavena: Idoli, Azra, Indexi, Riblja čorba, Bajaga, YU grupa, Time, Atomsko sklonište, Leb i Sol, Bijelo Dugme, Šarlo Akrobata, Parni valjak, Električni orgazam, Haustor, Film, Labaratorij zvuka, Lačni Franz, Partibrejkersi, Dorian Gray, Dino Dvornik, i mnogi drugi.

Definitivno te godine socijalizma, koji nam je toliko mrk, bile su izuzetno produktivne.

Zato ljudi, ajmo uživati u onome što su nam naši "stari" ostavili! 




Share |

Posted in , , ,

0 comments

Tjedan video spotova - uživancija sam tak!


Smijem li vrištati od sreće? Naravno da da! To i radim sada!
U zadnjih tjedan dana izašla su 2 nova video spota od meni dragih izvođaća.



1. Johnny Flynn – Kentucky Pill (singl koji najavljuje novi album kojeg nestrpljivo očekujem) 
                  - video pogledajte ovdje - NME me odlučio zezati i ne playati embeded video na mom blogu :(( (u prijevodu - sad, sad Meri)


2. Will And The People – Mr. Sketchy (cooky ekipa koja sada već po navici radi cooky stvari)
 
Slušajte, gledajte, uživajte kao i ja! 
Share |

Posted in , , , ,

1 comments

Ajmo svi u "Svi mi koji volimo INDIE"


Neki od nas imaju fejs. Neki ga preziru do bola. Ja ga obožavam. Ok, možda sam otišla predaleko, ali činjenica je da mi je koristan.
Bez brige, neću ovo pretvoriti u još jedan hvalospjev fejsa. Samo sam htjela sa vama podijeliti jednu grupu koju sam nedavno otkrila i koja mi se ušuljala na top listu stvari koje redovito i svakodnevno provjeravam.


Grupica koja okuplja sve zaljubljenike u indie glazbu iz regije. Shareaju se linkovi, otkriva se nova glazba…
Ma divna ideja!

Sve šta imam za reći je kudos to Aleksandar Popović (osnivač grupe) i svima koji redovito postaju stvari na wall.
Ako volite indie, imate fejs, učlanite se, započnite neki discussion, postajte slikice, uživajte i tko zna…možda se jednoga dana svi nađemo na nekom ogromnom INDIEfestu!
Share |

Posted in , , , ,

1 comments

Pjesma dana (26/04/10)


Natječaj za pjesmu dana u mojoj glavi je napokon završen.
Finalisti su bili:
1.    Fleetwood Mac - Go your own way
2.    Niel Young – Old Man
3.    AC/DC – You shook me all night long
4.    ?
Uvjerljivu pobjedu je odnio jedan, (s moje strane) lagano zaboravljen bend, čija pjesma me probudila jutros i zasjenila sve druge koje su pokušale uzurpirati airplay time u glavi.
Znaci…pjesma dana je:


HEART – BARRACUDA!!

Share |

Posted in , , ,

0 comments

Postolar Tripper - jedan mišung na zadarski molim!



Nedjelja;  obitelj na okupu; ručak nakon dugo vremena na stolu točno u 13:00, a sve to zahvaljujući brzim i sposobnim konobarima najdražeg mi restorana. Pomno promatram pladanj ispred sebe i gledam s koje strane mi je najbolje napasti...ahhh taj miris koji potiče slinu da curi ...i dok ja tako vrebam svoj plijen, kroz glavu mi prolete, kao svojevrsna molitva prije šopanja, sada već legendarni stihovi: "Koga, čega - janjetine. Komu, čemu - meni. S kim, s čim - s kapulicom mladom, meni, meni". Konzumacija janjetine nakon što sam prvi put čula ove produhovljene stihove nikad više nije bila ista.

Ekipa koja stoji iza ovog napjeva, su jedni, jedini Postolar Tripper. Veseljaci kakve se može naći samo u  Zadru i okolici. Originalno su bili dvojac koji je s vremenom uspješno skupio oko sebe ekipicu muzičara te tako krenuli u bitku za osvajanjem glazbene estrade Lijepe Naše.

Pa da se malo pobliže upoznamo s Postolarima. Kao što rekoh, originalno dvojac (Darko P. i Davor V.), koji je svojim kreativnim skečevima uveseljavao slušatelje zadarskih radio valova. Široke mase su pridobili svojom, sada već legendarnom, skladbom "Tužna priča o selu" čije sam stihove već gore navela. Nakon  toga su uslijedile uspješnice poput "Balada o Viliju i Vesni" (vjerujem da nijednoj Vesni nije bilo lako živjeti kada je ta pjesmica bila aktualna), "Čuvaj se sinjske ruke" koja je našla svoje mjesto i na nezaobilaznom soundtracku filma Bore Leea. Onda je uslijedio album s par obrada Novo-valnih skladbi poput "Sretno dijete", "Obična ljubavna pjesma", "Ena", "Fa-fa", itd. Neću reći da su te njihove verzije bolje ili lošije od originala, ali posao je fakat super odrađen. U svakom slučaju, dali su im poseban štih, koji me često zna odvući u smjeru Seeeda, Petera Foxa (neki bi rekli same shit, ali I beg to differ!) i sličnih.  

Danas nas Postolari uveseljavaju sa svojim zadnjim albumom "Popravni" i skladbama poput "Na rubu ponora"," Brate brate gospođo" - za koje bi se usudila reći da su savršen prikaz socijalnog i društvenog stanje države. Ima tu još par veselica poput "Čudo", pa opet malo gastronomske spike "Gradelada", itd.      

Što se tiče stilskog izričaja usudila bi se reći da su stvorili skroz jedan novi, sebi svojstven pastirski hip-hop, pomiješan sa ska i reggae melosom, posvojivši usto i ruralni dijalekt, specifičan za zadarsko područje, za svoj način izražavanja. Čak se na momente mogu prepoznati elementi funka. Sve to na kraju ispada jedan zdravi mišung.tj. prava glazba, onako, za dušu, u kojoj mnogi mogu uživati.       

No da rezimiram.
Postolari nam nude lepezu zaista veselih i zaraznih ritmova. Za mene su to idealne "budnice", savršene za  ovo doba godine, kada se proljeće lagano budi u svima nama (hehe). Vedrinom, pozitivnom energijom i potencijalom skakutavosti služe kao savršena priprema za nove, nadolazeće, ljetne avanture.
Moja ocjena 5+.

Share |

Posted in , ,

0 comments

Mentalni nered, čupa, pankići i propala veljača


Koji grozan feeling!
Totalna kreativna blokada, povezana sa čistom lijenosti sprječava redovito updatanje.
Možda bi trebala početi konzumirati velike količine Ginko proizvoda da mi zrno u glavi počne malo bolje funkcionirati. Ili možda probati sa meditacijom tako da se naučim koncentrirati na jedan zadatak at a time – možda mi to smanji ADD i pomogne da s vremena na vrijeme završim koji post. Naime, prošli mjesec sam ih počela pisati sigurno 100tinjak. Koliko sam ih završila i postala? Dva! Jadna, bijedna, dva posta.

Ni sama ne znam koliko je fenomenalnih ideja propalo ili zastalo na prvoj rečenici jer je baš u tom trenu…ne znam .. sobom prozujao šareni miš kojeg sam krenula špijunirati i hvatati. Da, znam; ovo više vuče na lagano šizofreničnu osobu a ne na nekog samoprozvanog ADDovca, ali kaj mogu. One-kind-of-crazy jednostavno nije dovoljno za mene.  

Budući da sam već rekla da mi je attention span ovih dana na nuli, kratki rezime veljače ovaj put u proširenim bulletima:
  • Od najavljenih koncerata koje moram pohoditi, opstala su samo 2; ostali su nehotice postali žrtvama predugih sati na poslu, bolesno/pijanih frendova, itd.
  • MRE u Saxu – legendarno! Malobrojna pubilka; Luftovci su bili standardno odlični usprkos limitiranoj pokretnosti pjevača; Spoonleaf, u novoj postavi, sa malom čupom na basu, me oduševio još više nego prošli puta; a Onli Tu sa svojim RI rock soundom i laganim cirkus nastupom su mi definitivno bili otkriće i vrhunac večeri. Zaključak: tko nije bio, neka mu bude krivo!! :p
  • Pasi, Scroll, In DIE … sve je otpalo zbog razloga navedenih u prvom bulletu. Još se oporavljam od razočaranja. Uopće ne želim znati kako je bilo. :(((
  • Za vikend bila u VŽu na Help Festu. Bendovi lagano razočaranje. Divlje Jagode spominjem kao jedinu iznimku. Rasturili su Graberje i šačicu ljudi koja je opstala do kraja. Makar .. najzanimljivija je bila ekipa ispred dvorane. Hrpa mladih pankića koji su u pravom Syd duhu bauljali okolo sa pivom u jednoj, cigaretom u drugoj ruci, na majcama imali ispisane nebulozne parole, marte ukrašene različitim žnirancima, kosica si stilizirana u vječito popularnu irokezu. Još da su ofarbali kosu..ma gdje bi im bio kraj…
  • Jučer je službeno otvorena sezona people watchinga. Uživala sam u Tkalči sjedeći na terasi, promatrajući ljude sa rekordno velikim zulufima, premalim hlačama, previsokim štiklama…
  • Iako ima još 20-i-nešto dana do službenog početka, meni je proljeće stiglo!!! Zimski kaput je zaguran duboko u ormar, starke opet krase nožice, i svijet je odmah simpatičniji
  • Jedva čekam nekoliko koncerata…Deep Purple, Bob Dylan, Gunsi, Pasi (ovaj put definitivno idem), Rise Against na InMusicu…and many moooooorrrreeee
  • Svaki dan se drogiram sa novim, starim bendovima. Danas je Sublime, dok su cijeli vikend iz auta treštali Postolar Tripper!
  • Da zadovoljim osnovnoškolku u sebi, 13.03. planiram skakati u Areni na Plavom Orkestru. Hmmm…možda bi ih trebala staviti u player da se malo podsjetim. Ali s druge strane, nisam se podsjećala Jagoda a opet sam vrištala cijelu večer..sa prvim akordima Motora počela je i moja histerija…
  • Ispričavam se zbog pretjeranog korištenja engleskog u ovom postu, ali u pravom Catherine Tate stilu: I couldn't be bothered!!
I mislim da je to to za sada. Uskoro ću ipak staviti nešto normalno. Samo se moram malo skulirati. Veljača mi očigledno nije dobro sjela. Još par dana prilagodbe na novo ludilo u glavi i voila!, biti ću opet ona stara.
Do tada….


Share |

Posted in , , , , , , , ,

0 comments

The View - moji moderni Beatlesi iz Dundeea





Sve je počelo tamo negdje sredinom 2006. godine kada je Trainspotting manija ponovno uzela maha u cijeloj ekipi, a meni, uz nanovo otkrivenu fascinaciju sa Škotskom, Škotima i njihovim prej****** naglaskom, donijela i neke trajne opsesije koje me još i dan danas drže. U biti, spremna sam priznati da sam postala lagani junky.

Naime, taman tamo negdje kada sam bezuspješno pokušavala imitirati i usavršiti cijeli Rent-boyev monolog ...ma znate onaj..."It's shite being Scottish! We're the lowest of the low...", cimerica je upala u stan, vrišteći kako ima nešto što će mi promijeniti život/dan/minutu - točno tim, malo nelogičnim, redoslijedom. I prije nego što sam se snašla, maznula mi je laptop, otvorila myspace i pustila pjesmicu koja je već s prvim taktovima na mojoj faci ostavila izrazito neprivlačnu grimasu čuđenja i oduševljenja te izazvala neopisivu potrebu za blentavim skakanjem po sobi. Tako je u roku keks „Same Jeans" postala moja nova himna, Dundee najpoželjnije odredište za odmor, a The View novi glazbeni bogovi u mojoj maloj crnoj knjižici.

E pa tko su The View? – sigurno se mnogi od vas pitaju. Nisu baš nešto popularni kod nas. Čak mislim da vrlo rijetki znaju za njih u našem podneblju. Brijem da je 'Same Jeans' bila jedina pjesma koja je okupirala naše radiovalove – i to svega nekolicinu puta na Otvorenom. Stvarno šteta. Moja malenkost smatra da ta energična četvorka iz malog industrijskog gradića u Škotskoj, koja je već u teen godinama odlučila da je krilatica "sex, drugs and r'n'r" skovana baš za njih, zaslužuje mnogo više pozornosti.

Počeli su kao Oasis cover band, a s vlastitim pjesmama prvo su osvojili Dundee, gdje su automatski postali lokalni heroji. Nedugo zatim, skužio ih je i Pete Doherty koji je igrom slučajeva prolazio kroz taj mali gradić te se u rekordnom roku navukao na njihov zvuk i postao žrtva njihove karizme. Oduševljeni Pete ih je povezao sa svojom ekipom pa su dečki u rekordnom roku snimili album "Hats off to the Buskers". HOTTB je odmah zasjeo na prvo mjesto UK chartsa i bio nominiran za prestižnu nagradu Mercury. NME je proglasio The View najvećim kulerima UK indie glazbene scene u 2007.-oj, turneje su se zaredale...i kako bi rekli za sve velikane...the rest is history.

Poletne punk-rock skladbe, koje su na dosta sirov način opisivale život u Dundeeu, melankolične balade o problemima lokalnih junkya, povremeno koketiranje s popom, ali i folk glazbom, obilježile su njihov prvijenac, i predstavile The View kao mlade nade britanske indie rock scene. Kyleov jedinstven ekscentrični glasić s povremenim skvičanjem, Peteove solaže na gitari, Kierenovo basiranje uz mjestimično rock-style-repanje i Moovo iživljavanje na bubnjevima osiguralo im je usporedbe s velikim The Libertins, Oasis, ali i ranim KoL. No moglo bi se reći da je glavnim junacima ove priče nagla slava malo udarila u glavu te je u jednom trenu sve krenulo nizbrdo. Teško partijanje uz nezaobilazne hektolitre alkohola (eh, ipak su Škoti), rušenje na stageu, demoliranje soba, kao i konzumacija ne-baš-tako-legalnih-supstanci, stavili su njihovu glazbu u drugi plan, a grupi zaradili zabranu ulaska u Japan, SAD i sve Travelodge motele u Britaniji.

Mislim da ih je Travelodgeva zabrana najviše pogodila od svih :) pa su se dečki odlučili uozbiljiti, očistiti i bacili se na snimanje novog albuma.

2009. izdali su novi album "Which Bitch?" koji, iako ozbiljniji od prvog, zadržava osnovnu formu i tematiku koja je proslavila Kylea i ekipu. Pijani, drogirani Škot bez većih prilika za uspjeh u životu i dalje je glavni protagonist tekstova. Nekada veselo-naivni pristup problemima zamijenjen je pomalo sarkastično-melankoličnom gorčinom. Glazbeno su Viewovci ostali vjerni zvuku koji ih je proslavio, ali na mračniji/stariji/ozbiljniji način uspjeli su stvoriti mish-mash za sve. Tako na albumu imamo "Double Yellow Lines" za rasplesane, "Covers" za romantičare, ali i fanove Paola Nutinija koji gostuje na pjesmi (dupla doza Škota), "Temptetion Dice" za recovering ovisnike..mah...kao što sam rekla..svačeg pomalo i za svakoga. "Which Bitch?" nije dostigao komercijalni uspijeh HOTTB, ali definitivno je potvrdio kvalitetu benda i učvrstio njihov položaj na indie sceni.

Zbog svega gore navedenoga, ali i zbog još puno, puno toga, jedne hladne zimske noći sam primijetila da The View dolazi u Beč. Nisam dvojila niti trena; izvadila sam karticu, kupila kartu i za nekoliko tjedana vrištala "Double yellow lines by the side of the road..." iz sveg glasa, uživajući u kratkih 40 minuta koje su odradili kao predgrupa. Kada me mama po 100-ti put pitala zašto trošim pare na takve „nebuloze“, jedini razumni odogovor koji sam joj mogla ponuditi glasio je: za mene je njihov koncert bio isto kao što bi za nju bio koncert Beatlesa tamo negdje na vrhuncu svoje popularnosti. Nasmijala se malo na moju usporedbu bendova, rekla da pretjerujem, ali „whatever makes me happy!“

Zato, ako još niste, take my advice! Poslušajte dečke i uplovite u svijet mojih modernih Beatlesa iz Dundeea!

Share |

Posted in , , , , ,

0 comments

Koncertna veljača...lagani update


Umalo zaboravih…ima nekoliko koncerata na koje definitivno idem u narednih par tjedana pa ako slučajno nađete vremena, para (iako nisu velike cifre u igri) pridružite mi se kako bi zajedno skakutali i uživali u melodičnim neurotičnim ispadima slijedećih bendova:

Prvi na red dolaze Luftovci koji su se fakat razmahali sa koncertima u veljači (nije da se žalim), tako da se može birati kada, gdje, i kako ih želite doživjeti. Već mi lagano fale njihovi koncerti tako da moram hitno po novu dozu... a kako stvari stoje, dobiti ću ih barem dvije! Weeee!!!
09.02. @ Purgeraj
12.02. @ Soba – ja ću najvjerojatnije na ovaj. Naime, kako Soba ima malo niže stropove
nego što je to uobičajeno, fakat me zanima da li će se pjevač (Luka) u „heat of
the moment“ opustiti, napraviti malo jači skok u vis….i da…mali sadistički vražićak mi
se uselio u mozak danas :) 
Ova dva koncertića su nažalost otkazana…lagano tužna sada!
Ali držimo fige da će se Luka oporaviti do Samobora, a ako ne do tada, onda definitivno do Saxa!
16.02. @ Samoborski trg – išla bi, ali baš mi se clasha sa drugim koncertom
17.02 @ Sax u sklopu MRE (kao veliki fan VRE nadam se da će MRE biti barem u pola tako da je jasno k'o suza da će me se i tamo vidjeti :))

Odmah za njima dolazi, meni daleko najdraži, dečki iz Zagreba koji singaju na engleskom – SCROLL!!!
Obavezno se vidimo na njima u KSET-u 16.02. (haha…upravo su mi počeli svirati na playeru…ovo mora da je znak..čega..ne znam…). U svakom slučaju…na njih definitivno odlazim sa cijelom ekipom, onako, dobro, pošteno, izguštati. A sada kada napokon imam cijeli album (koji je nekako zaboravljeno stajao dugo vremena, nehotice skriven od mene od strane mojih, nakon ove epizode, ne-više-tako-dragih članova obitelji) vrištati ću na svaku pjesmu iz sveg glasa…još da sviraju Pieces i ja sam u heaven!

Zadnji Zagrebački koncert u veljači nitko tko se ikada u životu zvao fanom hrvatskog punka ne smije propustiti. PASI, nakon nekoliko godina skrivanja ponovno dolaze da izazovu najbolji pogo u gradu! Nisam sigurna da ću se ovaj put naći u samom središtu mosha (ipak me godine dostižu), ali 18.02. se planiram baciti u srednjoškolske dane i kao hormonalni teenager i vrištati Debeo iz sveg glasa uz obaveznu bocu Žuje u ruci!

I za kraj mjeseca planiram napraviti malu migraciju na sjever, točnije u Varaždin na drugi po redu Help Fest koji će ove godine ugostiti Divlje Jagode, VETO, Elemental, KUD Idijote, One Piece Puzzle i Diskurz. Dobra glazba zagarantirana, ekipa spremna, po karte moram u Lavru i voila! 27.02. završavam mjesec uz Šejlu, a možda i uz Krivo je More, a možda i uz nešto treće…vidjeti ćemo!

U svakom slučaju, vidimo se na barem jednom od svih tih koncerata! I to je must!

Share |

Posted in , , ,

0 comments

I evo mene opet...lagani i zakašnjeli rezime 2009


Pa ljudi pozdrav!

Zbog podužeg izbivanja iz ove Lijepe Naše nisam bila u mogućnosti podijeliti s vama sve divote i čari na koje sam naišla, a istovremeno vas nisam mogla terorizirati sa svojim Božićno/Novogodišnjim razmišljanjima, playlistama i sličnim.  Čovječe; tko bi rekao da je prošlo već mjesec dana od toga – fakat kasnim sa svime. U svakom slučaju, nadam se da ste se svi dobro odmorili, zabavili i da ste spremni za nove radne pobjede… jer ja nisam. :)

Mislim kako sada nema previše smisla daviti vas s nekim pričama i posebnim novo-otkrivenim izvođačima nego ću ipak radije napraviti jedan mali rezime protekle godine (ali onako kako izgleda u mojoj glavi) i za koju smatram da je bila izuzetno produktivna po pitanju koncerata, izdanih albuma, izvođača čije vrijeme tek dolazi, itd.. Odnosno, samo ću kratko istaknuti na što mislim da treba obratiti pažnju ove 2010.

Pa da krenemo…definitivno najdraža domaća otkrića ove godine su mi Scroll, Luft, Ivan Vragolovich, Voodoo Lizards, Stonebride ….. Kod svih me oduševljava njihova originalnost i Ooogromno istupanje iz okvira „zabavne“ glazbe što hara i vlada hrvatskom estradom. Definitivno su dašak svježine i kreativnosti na relativno konzervativnoj i zastarjeloj estradi. Gledajući iz neke čisto ekonomsko/materijalističke/komercijalno isplative  perspektive, definitivno ih se može smatrati proizvodimo koji bi se uz samo malo bolji marketing s lakoćom mogu plasirati i na strano tržište poput zapadne Europe (da napokon se malo odmaknemo od ovog našeg dragog Balkan) pa i šire, jer moja malenkost misli da imaju sve potrebno za uspjeh vani. U svakom slučaju svima držim fige i želim sve najbolje u 2010.

Na inozemnom planu definitivno se ističu Art Brut, Will and the People, Paloma Faith, Mumford & Sons, Noah And The Whale, The Tempar Trap, Florence & The Machine, The Rifles, Newton Faulkner (ajde, nije toliko nov ali nisam mogla odoljeti), One Night Only, Bobby Long, Marcus Foster (s tim da zadnja  3 svoje korijene još vuku s kraja 2008.). Kao što se vidi iz priloženog svakakvi su žanrovi ovdje pomiješani, ali je svim izvođačima zajednička zemlja porijekla…što upućuje na činjenicu da je ili, pod jedan, Britanija najproduktivnija zemlja za mlade glazbenike, ili, pod dva, da se ja jednostavno furam na britance i točka.     

2009. je bila bogata raznoraznim izdanjima, ali ima kojih 20-tak albuma koji su mi ju obilježili. Prije svega bi istaknula Paola Nutinia i njegov Sunny Side Up koji mi je ljetos tako fino sjeo… ma pravi ljetni album u svakom slučaju. Nadalje, naglasila bih sljedeće albume kao kvalitetna ostvarenja 2009-te:
Air – Love 2
Animal Collective – Merriweather Post Pavilion
Arctic Monkeys - Humbug
Beirut – March oft he Zapotec/Holland EP
Collective Soul – Rabbit
Doves – Kingdom of Rust
Editors – In This Light and On This Evening
Florence & The Macine – Lungs
Franz Ferdinand – Tonight: Franz Ferdinand
Ian Brown – My Way
Kasabian – West Ryder Pauper Lunatic Asylum
Kings of Leon – Only by The Night
Matisyahu – Light
Mumford & Sons – Sight No More
Muse – The Resistance
Noah and the Whale – The First Days of Spring
Paloma Faith – Do You Want the Truth or Something Beautiful?
The Flaming Lips – Embryonic
The Temper Trap – Conditions
The View – Which Bitch?

I nemojmo zaboraviti jednu i jedinstvenu Susan Boyle (SuBo) i njen prvijenac 'I Dreamed a Dream'. (hehe)

Što se tiče koncerata godina je dosta dobro počela i savršeno završila. Evo onih koji su me ostavili totalno bez teksta…The View, Moby, Franz Ferdinand, Paolo Nutini,N*E*R*D, Yeah Yeah Yeahs, Art Brut, Kirila Džajkovskog, ANTENAT, Scroll, Bajaga, Edo Maajka, Majke, Solomon Burke, Eric Burdon & The Animals, Creedence Clearwater Revived, Paolo Nutini and many more…

Razočaranja u  2009. su Mando Diao… tragično je koliko su loši u živo. Furaju se na rock band ali nastup im je totalno iskoreografiran…jadno. Onda Santana kojem je već odavno vrijeme za mirovinu, pa Lily Allen…ona uopće nema glasa…grozno. I za kraj Editors koji fenomenalno zvuče na albumu, ali komunikacija s publikom je ravna nuli…stoga 0 bodova za živi nastup.   

Sve u svemu, zanimljiva godina je iza mene. Potegnula sam sa jednog kraja zemlje na drugi radi nekih koncerata; skakutala sam po međuzemlju zbog meni dragih bendova, susretala drage mi 'rvate na opskurnim mjestima, koji su, kao i ja, odlučili supportati svoj dragi bend, iako nastupali samo 15 minuta kao predgrupa :) .

Nadam se da će mi 2010 biti barem upola tako dobra i zanimljiva kao prošla!

Share |
0 comments
Subscribe to: Posts (Atom)