The View - moji moderni Beatlesi iz Dundeea
Sve je počelo tamo negdje sredinom 2006. godine kada je Trainspotting
manija ponovno uzela maha u cijeloj ekipi, a meni, uz nanovo otkrivenu fascinaciju sa Škotskom, Škotima i njihovim prej****** naglaskom, donijela i neke trajne opsesije koje me još i dan danas drže. U biti, spremna sam priznati da sam postala lagani junky.
manija ponovno uzela maha u cijeloj ekipi, a meni, uz nanovo otkrivenu fascinaciju sa Škotskom, Škotima i njihovim prej****** naglaskom, donijela i neke trajne opsesije koje me još i dan danas drže. U biti, spremna sam priznati da sam postala lagani junky. Naime, taman tamo negdje kada sam bezuspješno pokušavala imitirati i usavršiti cijeli Rent-boyev monolog ...ma znate onaj..."It's shite being Scottish! We're the lowest of the low...", cimerica je upala u stan, vrišteći kako ima nešto što će mi promijeniti život/dan/minutu - točno tim, malo nelogičnim, redoslijedom. I prije nego što sam se snašla, maznula mi je laptop, otvorila myspace i pustila pjesmicu koja je već s prvim taktovima na mojoj faci ostavila izrazito neprivlačnu grimasu čuđenja i oduševljenja te izazvala neopisivu potrebu za blentavim skakanjem po sobi. Tako je u roku keks „Same Jeans" postala moja nova himna, Dundee najpoželjnije odredište za odmor, a The View novi glazbeni bogovi u mojoj maloj crnoj knjižici.
E pa tko su The View? – sigurno se mnogi od vas pitaju. Nisu baš nešto popularni kod nas. Čak mislim da vrlo rijetki znaju za njih u našem podneblju. Brijem da je 'Same Jeans' bila jedina pjesma koja je okupirala naše radiovalove – i to svega nekolicinu puta na Otvorenom. Stvarno šteta. Moja malenkost smatra da ta energična četvorka iz malog industrijskog gradića u Škotskoj, koja je već u teen godinama odlučila da je krilatica "sex, drugs and r'n'r" skovana baš za njih, zaslužuje mnogo više pozornosti.
Počeli su kao Oasis cover band, a s vlastitim pjesmama prvo su osvojili Dundee, gdje su automatski postali lokalni heroji. Nedugo zatim, skužio ih je i Pete Doherty koji je igrom slučajeva prolazio kroz taj mali gradić te se u rekordnom roku navukao na njihov zvuk i postao žrtva njihove karizme. Oduševljeni Pete ih je povezao sa svojom ekipom pa su dečki u rekordnom roku snimili album "Hats off to the Buskers
". HOTTB je odmah zasjeo na prvo mjesto UK chartsa i bio nominiran za prestižnu nagradu Mercury. NME je proglasio The View najvećim kulerima UK indie glazbene scene u 2007.-oj, turneje su se zaredale...i kako bi rekli za sve velikane...the rest is history.
". HOTTB je odmah zasjeo na prvo mjesto UK chartsa i bio nominiran za prestižnu nagradu Mercury. NME je proglasio The View najvećim kulerima UK indie glazbene scene u 2007.-oj, turneje su se zaredale...i kako bi rekli za sve velikane...the rest is history.Poletne punk-rock skladbe, koje su na dosta sirov način opisivale život u Dundeeu, melankolične balade o problemima lokalnih junkya, povremeno koketiranje s popom, ali i folk glazbom, obilježile su njihov prvijenac, i predstavile The View kao mlade nade britanske indie rock scene. Kyleov jedinstven ekscentrični glasić s povremenim skvičanjem, Peteove solaže na gitari, Kierenovo basiranje uz mjestimično rock-style-repanje i Moovo iživljavanje na bubnjevima osiguralo im je usporedbe s velikim The Libertins, Oasis, ali i ranim KoL. No moglo bi se reći da je glavnim junacima ove priče nagla slava malo udarila u glavu te je u jednom trenu sve krenulo nizbrdo. Teško partijanje uz nezaobilazne hektolitre alkohola (eh, ipak su Škoti), rušenje na stageu, demoliranje soba, kao i konzumacija ne-baš-tako-legalnih-supstanci, stavili su njihovu glazbu u drugi plan, a grupi zaradili zabranu ulaska u Japan, SAD i sve Travelodge motele u Britaniji.
Mislim da ih je Travelodgeva zabrana najviše pogodila od svih :) pa su se dečki odlučili uozbiljiti, očistiti i bacili se na snimanje novog albuma.
2009. izdali su novi album "Which Bitch
?" koji, iako ozbiljniji od prvog, zadržava osnovnu formu i tematiku koja je proslavila Kylea i ekipu. Pijani, drogirani Škot bez većih prilika za uspjeh u životu i dalje je glavni protagonist tekstova. Nekada veselo-naivni pristup problemima zamijenjen je pomalo sarkastično-melankoličnom gorčinom. Glazbeno su Viewovci ostali vjerni zvuku koji ih je proslavio, ali na mračniji/stariji/ozbiljniji način uspjeli su stvoriti mish-mash za sve. Tako na albumu imamo "Double Yellow Lines" za rasplesane, "Covers" za romantičare, ali i fanove Paola Nutinija koji gostuje na pjesmi (dupla doza Škota), "Temptetion Dice" za recovering ovisnike..mah...kao što sam rekla..svačeg pomalo i za svakoga. "Which Bitch?" nije dostigao komercijalni uspijeh HOTTB, ali definitivno je potvrdio kvalitetu benda i učvrstio njihov položaj na indie sceni.
?" koji, iako ozbiljniji od prvog, zadržava osnovnu formu i tematiku koja je proslavila Kylea i ekipu. Pijani, drogirani Škot bez većih prilika za uspjeh u životu i dalje je glavni protagonist tekstova. Nekada veselo-naivni pristup problemima zamijenjen je pomalo sarkastično-melankoličnom gorčinom. Glazbeno su Viewovci ostali vjerni zvuku koji ih je proslavio, ali na mračniji/stariji/ozbiljniji način uspjeli su stvoriti mish-mash za sve. Tako na albumu imamo "Double Yellow Lines" za rasplesane, "Covers" za romantičare, ali i fanove Paola Nutinija koji gostuje na pjesmi (dupla doza Škota), "Temptetion Dice" za recovering ovisnike..mah...kao što sam rekla..svačeg pomalo i za svakoga. "Which Bitch?" nije dostigao komercijalni uspijeh HOTTB, ali definitivno je potvrdio kvalitetu benda i učvrstio njihov položaj na indie sceni.Zbog svega gore navedenoga, ali i zbog još puno, puno toga, jedne hladne zimske noći sam primijetila da The View dolazi u Beč. Nisam dvojila niti trena; izvadila sam karticu, kupila kartu i za nekoliko tjedana vrištala "Double yellow lines by the side of the road..." iz sveg glasa, uživajući u kratkih 40 minuta koje su odradili kao predgrupa. Kada me mama po 100-ti put pitala zašto trošim pare na takve „nebuloze“, jedini razumni odogovor koji sam joj mogla ponuditi glasio je: za mene je njihov koncert bio isto kao što bi za nju bio koncert Beatlesa tamo negdje na vrhuncu svoje popularnosti. Nasmijala se malo na moju usporedbu bendova, rekla da pretjerujem, ali „whatever makes me happy!“
Zato, ako još niste, take my advice! Poslušajte dečke i uplovite u svijet mojih modernih Beatlesa iz Dundeea!
