I evo mene opet...lagani i zakašnjeli rezime 2009
Pa ljudi pozdrav!
Zbog podužeg izbivanja iz ove Lijepe Naše nisam bila u mogućnosti podijeliti s vama sve divote i čari na koje sam naišla, a istovremeno vas nisam mogla terorizirati sa svojim Božićno/Novogodišnjim razmišljanjima, playlistama i sličnim. Čovječe; tko bi rekao da je prošlo već mjesec dana od toga – fakat kasnim sa svime. U svakom slučaju, nadam se da ste se svi dobro odmorili, zabavili i da ste spremni za nove radne pobjede… jer ja nisam. :)
Mislim kako sada nema previše smisla daviti vas s nekim pričama i posebnim novo-otkrivenim izvođačima nego ću ipak radije napraviti jedan mali rezime protekle godine (ali onako kako izgleda u mojoj glavi) i za koju smatram da je bila izuzetno produktivna po pitanju koncerata, izdanih albuma, izvođača čije vrijeme tek dolazi, itd.. Odnosno, samo ću kratko istaknuti na što mislim da treba obratiti pažnju ove 2010.
Pa da krenemo…definitivno najdraža domaća otkrića ove godine su mi Scroll, Luft, Ivan Vragolovich, Voodoo Lizards, Stonebride ….. Kod svih me oduševljava njihova originalnost i Ooogromno istupanje iz okvira „zabavne“ glazbe što hara i vlada hrvatskom estradom. Definitivno su dašak svježine i kreativnosti na relativno konzervativnoj i zastarjeloj estradi. Gledajući iz neke čisto ekonomsko/materijalističke/komercijalno isplative perspektive, definitivno ih se može smatrati proizvodimo koji bi se uz samo malo bolji marketing s lakoćom mogu plasirati i na strano tržište poput zapadne Europe (da napokon se malo odmaknemo od ovog našeg dragog Balkan) pa i šire, jer moja malenkost misli da imaju sve potrebno za uspjeh vani. U svakom slučaju svima držim fige i želim sve najbolje u 2010.
Na inozemnom planu definitivno se ističu Art Brut, Will and the People, Paloma Faith, Mumford & Sons, Noah And The Whale, The Tempar Trap, Florence & The Machine, The Rifles, Newton Faulkner (ajde, nije toliko nov ali nisam mogla odoljeti), One Night Only, Bobby Long, Marcus Foster (s tim da zadnja 3 svoje korijene još vuku s kraja 2008.). Kao što se vidi iz priloženog svakakvi su žanrovi ovdje pomiješani, ali je svim izvođačima zajednička zemlja porijekla…što upućuje na činjenicu da je ili, pod jedan, Britanija najproduktivnija zemlja za mlade glazbenike, ili, pod dva, da se ja jednostavno furam na britance i točka.
2009. je bila bogata raznoraznim izdanjima, ali ima kojih 20-tak albuma koji su mi ju obilježili. Prije svega bi istaknula Paola Nutinia i njegov Sunny Side Up koji mi je ljetos tako fino sjeo… ma pravi ljetni album u svakom slučaju. Nadalje, naglasila bih sljedeće albume kao kvalitetna ostvarenja 2009-te:
Air – Love 2
Animal Collective – Merriweather Post Pavilion
Arctic Monkeys - Humbug
Beirut – March oft he Zapotec/Holland EP
Collective Soul – Rabbit
Doves – Kingdom of Rust
Editors – In This Light and On This Evening
Florence & The Macine – Lungs
Franz Ferdinand – Tonight: Franz Ferdinand
Ian Brown – My Way
Kasabian – West Ryder Pauper Lunatic Asylum
Kings of Leon – Only by The Night
Matisyahu – Light
Mumford & Sons – Sight No More
Muse – The Resistance
Noah and the Whale – The First Days of Spring
Paloma Faith – Do You Want the Truth or Something Beautiful?
The Flaming Lips – Embryonic
The Temper Trap – Conditions
The View – Which Bitch?
I nemojmo zaboraviti jednu i jedinstvenu Susan Boyle (SuBo) i njen prvijenac 'I Dreamed a Dream'. (hehe)
Što se tiče koncerata godina je dosta dobro počela i savršeno završila. Evo onih koji su me ostavili totalno bez teksta…The View, Moby, Franz Ferdinand, Paolo Nutini,N*E*R*D, Yeah Yeah Yeahs, Art Brut, Kirila Džajkovskog, ANTENAT, Scroll, Bajaga, Edo Maajka, Majke, Solomon Burke, Eric Burdon & The Animals, Creedence Clearwater Revived, Paolo Nutini and many more…
Razočaranja u 2009. su Mando Diao… tragično je koliko su loši u živo. Furaju se na rock band ali nastup im je totalno iskoreografiran…jadno. Onda Santana kojem je već odavno vrijeme za mirovinu, pa Lily Allen…ona uopće nema glasa…grozno. I za kraj Editors koji fenomenalno zvuče na albumu, ali komunikacija s publikom je ravna nuli…stoga 0 bodova za živi nastup.
Sve u svemu, zanimljiva godina je iza mene. Potegnula sam sa jednog kraja zemlje na drugi radi nekih koncerata; skakutala sam po međuzemlju zbog meni dragih bendova, susretala drage mi 'rvate na opskurnim mjestima, koji su, kao i ja, odlučili supportati svoj dragi bend, iako nastupali samo 15 minuta kao predgrupa :) .
Nadam se da će mi 2010 biti barem upola tako dobra i zanimljiva kao prošla!
0 Response to I evo mene opet...lagani i zakašnjeli rezime 2009
Post a Comment