Malo folka za hladne dane...
Ovo zimsko vrijeme me uvijek baci u neki totalni slow motion mood, buntovnička strana u meni lagano zamre, a moja playlista doživi zanimljivu preobrazbu, u pravom Gregor Samsa stilu. Obično na njoj vladaju izuzetni primjerci rocka, te tu i tamo koji zalutali predstavnik kvalitetnog popa, ali zahvaljujući ovim, sve hladnijim, danima, njome su počeli vladali velikani folka (i da odmah raščistim - kad kažem folk, pretežno mislim na rock folk). Stoga, odlučila sam sa vama podijeliti dvije, tri o tom' meni ful dragom žanru.
Moji prvi doticaji s folkm sežu još u rano djetinjstvo. Naime, moj stari je bio i ostao veliki štovatelj lika i djela Boba Dylana, te je bio logičan slijed stvari da ću i ja nastaviti njegovim stopama. Kao žestoki obožavatelj, cilj mu je bio sakupiti sve što je ovaj ikad snimio, izdao, izveo u nekom zadimljenom baru prije izuma mobitela sa funkcijom snimanja video i audio zapisa, napisao i razočaran kvalitetom bacio u koš, slučajno zapjevušio kad je zvao taxi...ma da...kuzite me...
Naravno da sam se dokazala kao prava kći svog starog, jer kroz mnogobrojna hodočašćenja na Hrelić, svakojake antikvarijate, prastare shopove sa pločama, kazetama, uspijela sam nadopuniti kolekciju. Sada se možemo pohvaliti sa vjerojatno najkompletnijim opusom Dylanovih tvorevina u okolici. Još da nam je sada naći vremena i sve to u miru preslušati, pregledati...hmm...
Kao što vidite, o Dylanu bi mogla pisati i pisati, ali mislim da ću to ipak ostaviti za neki drugi put, jer ipak želim ovaj post posvetiti nekim mladim nadama u tom žanru.
E sad da se vratim na početnu misao i razjasnim par stvari.
Što je to folk? U biti folk rock?
I opet bi tu mogla upetljati Dylana...ali ipak neću.
Znači, ovaj žanr je zasnovan na elementima folk i rock muzike, te je nastao i poprimao svoje oblike sredinom '60-tih u SADu i Britaniji, a moglo bi se reći da ih poprima i razvija se i dan danas. Ima različitih teorija o tome kako i zašto je nastao, no meni najdraži i najvjerojatniji je onaj čisto dišpetovski.
Naime, Britanci su počeli osvajati svijet sa svojim rock zvukom, uključujući i Ameriku. Lokalna ekipica, vjerojatno lagano iznervirana takvom situacijom (ipak je rock bio izvorno njihov, a sada ovdje prekomorska ekipa ne samo prisvaja stil nego i totalno rastura), odlučila je izvesti svojevrsnu modernu verziju „Bostonske čajanke“ i barem privremeno izbaciti uzurpatore sa trona.
Ekipa je u najmanju ruku crpila ideje za svoje tekstove i muziku iz narodnih izvora (povijesno-kulturoloških i aktualno-društvenih zbivanja), a kao alfa i omega tog doba ističe se...hmm...pogađate...Dylan.
Zahvaljujući geografskim širinama i regionalnim utjecajima te elementima tradicionalnog folka, kao i eksperimentiranjima, rock folk počinje doživljavati i proživljavati svoje preobrazbe. Tako su nastali samo neki od pod-žanrova nama danas poznati (elektrik folk (bolje znan kako britanski folk rock), folk punk, psychedelic folk, anti folk, neofolk, indie folk, itd.) koji se razlikuju po izboru instrumenata te stilu sviranja i vokalne interpretacije pjesme.
Ono što je danas najzastupljenije i nama najbliže definitivno je indie folk, tj. pod-žanr koji je nastao '90tih, a izvodili su ga indie rockeri koji su našli nove inspiracije u folk sceni '50tih, '60tih i '70tih prošlog nam stoljeća. Kao jednog od glavnih predstavnika ovog pod-žanra istaknula bi Becka, koji na momente čak koketira sa psycho folkom.
Unazad par godina inide folk scena se obogatila, i to vrlo kvalitetnim izvođačima kojima definitivno treba podariti malo vremena i pažnje te preslušati njihove materijale. Najjači predstavnici, vjerovalili ili ne, opet dolaze iz Britanije. I tako britanci opet svojataju "izvorni" američki proizvod.
One koja toplo preporučam jer,a meni najdraži su: Fleet Foxes, Beirut, Bon Iver, Devendra Banhart, Mumford & Sons, Noah and the Whale, Laura Marling, Johnny Flynn, itd.
I još za kraj, samo da spomenem meni izuzetno drag anti folk, kao još jedan pod-žanr rock folka koji svoje nastajanje i formu poprima sredinom '80tih i bazira se na sirovim i eksperimentalnim elementima osnovnog rock folka te ih na samo sebi specifičan način "izvrče". Tj. svaki izvođač pridodaje nešto svoje izvedbi, uglavnom ismijavajući ozbiljnost i pretvaranje mainstream glazbene scene, a kao takav anti folk varira od izvođača do izvođača.
Tu toplo preporučam Adama Greena (po meni kralja ovog žanra) i Reginu Spektor.
Super summary! Sad mi se bas slusa Dylan. Nisam cuo do sada za noviju ekipu, ali cim nadem vremena, skidam i slusam!
Vrlo refresing....preporuke su super!
jedva cekam sljedecu temu:)
keep up the good work
Miss P
hvala na dobrim rijecima...divno je cuti i vidjeti da jos netko folka kao i ja :))